četvrtak, 16. srpnja 2020.

ZAVRŠNO DRUŽENJE U HRVATSKOM VRTU



Dragi roditelji i učenici, 

i ovim putem pozivamo vas na završno druženje učenika i roditelja hrvatske nastave u Ulmu koje će se održati 17.7. 2020. od 16:00 sati, u hrvatskom vrtu.

Pozivamo sve koji mogu da donesu domaće kolače i salate.

 Program druženja je sljedeći:

1. kulturno- umjetnički program učenika

3. svečana dodjela školskih knjižica, Bescheinigunga i knjiga na poklon (za svakog učenika)

4. proglašenje najcrteža školske godine 2019./2020.

5. proglašenje najučenice školske godine 2019./2020.

6. sportske igre

7. podjela priznanja djeci za sudjelovanje na sportskim igrama

8. druženje uz  kolače, ćevape, salate i sokove


RADUJEMO SE VAŠEM DOLASKU!

(ukoliko netko ne zna adresu hrvatskog vrta, javite se učiteljici)

PRED KRAJ ŠKOLSKE GODINE...



NOSIM SVE TORBE, A NISAM MAGARAC

 Ja se ne volim ni s kim tući

i nikad neću da dotaknem
kad me nagovaraju i kažu:
ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
najprije idemo svi u redu,
a poslije, čim nas ne vidi više,
tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome niti govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
a netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
i Jelinu torbu. Mogao bih za nju
da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.

Al nikom ne bih priznao da sve nosim
zbog Jele!...Koji možda o meni misle da sam
magarac pravi, znam: vara se i ne zna...
magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.


(Dragutin Tadijanović)


PRED KRAJ ŠKOLSKE GODINE...



KRAJ ŠKOLSKE GODINE

 

U zapećak torbu bacam odmah s vrata,

pa za kosu čupam sestru, oko vrata grlim brata.


Od sreće bih sve ljubio, zna se zašto, sve je krasno,

petice sam sve dobio, valjda vam je sada jasno.


Pa sad cijelo ljeto, fino mogu ići kud god želim

kazalište, muzej, kino i još drugdje ak' se sjetim.


Sve je super, sve je pravo,

zaboravih da sam jučer još užasnut očajavao

što toliko moram učiti,

bez veze se samo mučiti.


Tek sad vidim da je bolje

pokazati malo truda, malo volje,

i učiti dok je vrijeme, skinuti sa leđa breme.


Poslije se mogu zabavljati i u školskim praznicima

bezbrižno uživati.


Nada Landeka